Ruksak (pun) kulture je projekt koji omogućava usvajanje i približavanje umjetnosti i kulture djeci i mladima koji žive u sredinama s ograničenom dostupnosti kulturnim i umjetničkim sadržajima. Projekt zajednički provode Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kao dopunski program potpore u vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Programske djelatnosti projekta su: kazališna umjetnost, filmska umjetnost, glazbena umjetnost, plesna umjetnost, likovna umjetnost, književnost, baština te programi studenata umjetničkih akademija. Provoditelji programa su profesionalni umjetnici i studenti umjetničkih akademija uz mentorstvo profesora.

Od navedenih programskih djelatnosti u našoj školi su ostvarene aktivnosti  iz plesne i likovne umjetnosti. Iz područja plesne umjetnosti učenici su gledali plesnu predstavu Korak ka plesu - Točka sabiranja. Ideja predstave leži na pitanjima komunikacije o plesu i u plesu kroz sporazumijevanje i pregovaranje dviju plesačica o koreografiji i plesnim pokretima tijekom izvedbe. Plesačice su pripadnice Bezimenog autorskog društva BADco. Nakon predstave uslijedila je refleksija na viđeno – radionica koja je učenicima omogućila shvaćanje upravo viđenog suvremenog plesa.

Iz područja likovne umjetnosti učenicima je bilo omogućeno sudjelovanje u radionici stvaranja stripa. Radionicu je vodio stripaš Tihomir Tikulin i učenike upoznao sa svijetom stripa. Svim je učenicima darovan po jedan primjerak stripa, a desetak učenika aktivno je sudjelovalo u samoj radionici izrade stripa.

Dio je učenika bio oduševljen provedenim aktivnostima među njima i učenici 2.a Dorian Loknar i Nikol Petelin.

Dorian: „Ovo je moj prvi susret s modernim plesom. Činilo se kako ples ima priču prikazanu različitim pokretima, nije bez veze. Imali smo super voditeljice koje su nam pobliže objasnile glavne sastavnice modernog plesa.  Sve je djelovalo vrlo čudno, ali na pozitivan način.“

Nikol: „Ples koji smo gledali pružio mi je novo iskustvo, bio je drugačiji nego ostali plesovi. Bio je to nov i neobičan  način komunikacije koji smo i mi kasnije u radionicama imali priliku analizirati, izvesti i naučiti. Bilo je to lijepo iskustvo koje bih voljela ponoviti.“